Volite retro priče?
★ Klikom na zvezdicu dodajte Good Old Cartoons u omiljene na Google-uKada nas dodate u omiljene izvore, Google može češće da vam prikazuje naše članke o retro temama koje pretražujete. Tako ćete lakše pratiti nove priče sa Good Old Cartoons sajta.
Na dobroj kopiji Toma i Džerija jasnije se vide šare na zavesama, potezi četkice na pozadini i tanke konture likova. Sve su to delovi istog crteža koji se u mutnoj slici lako izgube. Remaster Toma i Džerija vredi pogledati i zbog tog rada koji je ostao iza jurnjave, zamki i razbijenog posuđa.
Iza oznake „remaster“ nalaze se različita izdanja i različiti izvori slike. Zato jedna epizoda može da izgleda odlično, a sledeća primetno slabije, čak i kada su na istom disku. Da bismo razumeli te razlike, treba krenuti od filmskog materijala koji je sačuvan.
Zašto stari crtać može da izgleda bolje nego u televizijskoj kopiji
Rani Tom i Džeri bili su kratki bioskopski filmovi. U klasičnoj animaciji likovi su iscrtavani i bojeni na providnim folijama, koje su zatim fotografisane preko oslikanih pozadina. Pokret je nastajao smenjivanjem tako snimljenih slika. Više o tom načinu rada i njegovom razvoju možeš pročitati u našoj istoriji animacije.
Izgled neke kasnije televizijske ili video-kopije zavisi od materijala sa kog je napravljena i načina na koji je preneta u taj format. Ako je polazna kopija loša, ni kvalitetan televizor neće iz nje izvući detalje kojih u tom zapisu više nema. Bolji prenos sa sačuvanog filma, međutim, može da pokaže više onoga što je prvobitno snimljeno.
Restauracija počinje od onoga što je sačuvano
Kod Toma i Džerija upravo je izvorni materijal veliki deo priče. Originalni negativ je filmska traka na koju je kamera zabeležila animaciju. Za rane filmove taj najvredniji izvor uglavnom više nije dostupan.
Džordž Feltenstajn iz Warner Archivea objasnio je u razgovoru za podkast The Extras iz septembra 2025. da su originalni negativi ranih filmova izgoreli u požaru 1978. godine, ali da je materijal pre toga bio kopiran radi očuvanja. Ispravio je i ranije informacije o navodno pronađenim originalnim negativima: u pitanju su bile zaštitne separacije, odnosno posebno izrađeni filmski materijali za očuvanje slike.
Zato restauracija podrazumeva i potragu za najboljom sačuvanom kopijom. Važno je koliko je ona bliska izvornom materijalu, u kakvom je stanju i da li je potpuna. Digitalna obrada dolazi tek kada se utvrdi sa čim se radi.

Šta se popravlja, a šta treba sačuvati
Uobičajen postupak filmske restauracije obuhvata pregled i pripremu trake, skeniranje, pa rad na digitalnoj slici. Zavisno od stanja materijala, mogu se uklanjati prašina i ogrebotine, smanjivati podrhtavanje kadra i korigovati boje. Kako takav rad izgleda pokazuje i BFI-jev primer skeniranja i stabilizacije stare filmske kopije. Konkretni zahvati zavise od svakog filma.
Najosetljiviji deo je procena koliko daleko ići. Ogrebotina može da smeta preko celog kadra, dok sitno filmsko zrno pripada materijalu na kom je slika zabeležena. Preterano uklanjanje zrna može da zagladi i detalje koje bismo želeli da sačuvamo. Veoma čista slika zato sama po sebi nije dovoljan dokaz dobre restauracije.
Treba razlikovati i skeniranje filmske trake od povećavanja rezolucije već postojeće video-kopije. Oznaka 1080p ili 4K govori o rezoluciji određenog zapisa, ali sama ne otkriva iz kog materijala zapis potiče. Za poređenje izdanja važniji su podaci o izvoru i stvaran izgled slike nego broj u naslovu snimka.
Dva izdanja koja objašnjavaju priču o remasteru
Golden Collection, Volume 1 iz 2011.
Kolekcija Tom and Jerry Golden Collection, Volume 1 obuhvatila je prvih 37 kratkih filmova, poređanih po redosledu prikazivanja, od Puss Gets the Boot do Professor Tom. Blu-ray izdanje donelo ih je u rezoluciji 1080p.
Džeri Bek, koji je učestvovao u pripremi kolekcije, u najavi iz 2011. naglasio je da se pripremaju novi prenosi sa sačuvanih filmskih elemenata, umesto ranijih televizijskih kopija.
The Golden Era Anthology iz 2025.
Warner Archive je 2. decembra 2025. objavio Tom and Jerry: The Golden Era Anthology (1940–1958). Prema Warnerovom saopštenju, kolekcija okuplja svih 114 kratkih filmova koje su režirali Vilijam Hana i Džozef Barbera, a MGM objavio u tom periodu.
Takav komplet ipak ne znači da je svih 114 filmova ponovo skenirano za to izdanje. Filmski restaurator i autor Tad Komorovski u svojoj recenziji antologije navodi da većinu čine ranije dostupne HD kopije, uz deo novih transfera i poboljšanja.
Kao primere filmova koji su dobili bolju sliku zahvaljujući kvalitetnijim izvorima izdvaja The Bowling Alley-Cat, The Zoot Cat i The Million Dollar Cat. Istovremeno primećuje i slabije kopije, kao i preterano zaglađivanje zrna kod pojedinih transfera, među kojima pominje The Night Before Christmas.
Pogledaj poređenje stare i restaurisane kopije
Warner Bros. Entertainment objavio je zvanični video sa poređenjem slike za antologiju. Pri gledanju obrati pažnju na detalje u pozadini, nijanse i konture likova. Poređenje konkretnih kopija mnogo bolje objašnjava razliku nego sama oznaka „HD“.
Oznaka „Original“ u promotivnom poređenju sama ne govori iz kog je filmskog ili video-materijala uzet taj primer. Video zato treba posmatrati kao poređenje prikazanih verzija, bez pretpostavke da je starija slika upravo ono što je publika videla u bioskopu četrdesetih.
Na šta da obratiš pažnju kada biraš verziju
Za gledanje kod kuće nekoliko stvari može da bude korisnije od same oznake rezolucije:
- Kadar. Rani filmovi iz 1940-ih imaju užu sliku od današnjeg širokog televizora. Prazne površine sa strane omogućavaju da se sačuva ceo kadar. Zumiranje radi popunjavanja ekrana može da odseče delove crteža.
- Detalji. Pogledaj tanke linije oko likova i teksturu oslikanih pozadina. Preterano zaglađena slika može da izgubi deo tih sitnica.
- Boje. Jače boje ne znače automatski verniji prikaz. Za ozbiljnije poređenje vredi proveriti koje se izdanje gleda i sa kakvog je materijala napravljeno.
O početku serijala, imenima likova i ulozi muzike pišemo u tekstu Zanimljivosti o Tomu i Džeriju.

