Volite retro priče?
★ Klikom na zvezdicu dodajte Good Old Cartoons u omiljene na Google-uKada nas dodate u omiljene izvore, Google može češće da vam prikazuje naše članke o retro temama koje pretražujete. Tako ćete lakše pratiti nove priče sa Good Old Cartoons sajta.
U epizodi „Staklo“, prvi put prikazanoj 8. februara 1978, razgovor počinje od prozora razbijenog loptom. Prema RTS-ovom arhivskom opisu, Branko Kockica i deca iz beogradskog vrtića „Vesna 3“ od tog događaja stižu do pitanja kako se staklo pravi, čemu služe lupa i naočare i kakav je posao optičara. Posle ogleda sa staklenom čašom odlaze u fabriku stakla u Paraćinu, gde im se pridružuju i deca iz tamošnjeg vrtića. Jedan predmet iz svakodnevnog života postaje povod za čitavu emisiju.
Takve priče dobro objašnjavaju šta je Branko Kockica radio pred kamerom. Sa decom je obilazio gradilišta, razgovarao o zanimanjima, upoznavao prirodu i zavirivao u nastanak stvari koje ih okružuju. Pesma i igra povezivale su ta istraživanja u program koji je imao svoje teme, mesta i drugare.
Kako je počela „Kocka, kocka, kockica“
„Kocka, kocka, kockica“ prvi put je emitovana 27. novembra 1974. na Televiziji Beograd. Bila je namenjena deci predškolskog uzrasta, a njen voditelj bio je glumac Branislav Milićević, poznat kao Branko Milićević. Po emisiji je dobio nadimak koji je postao deo njegovog javnog imena. RTS njen pristup opisuje kroz igru, razgovor i istraživanje svakodnevnih i praktičnih tema.
Za takav program bio je potreban i ozbiljan rad iza kamere. Među saradnicima čija se imena pojavljuju u arhivskim podacima bili su Ljubiša Bogićević, Ljubiša Đokić i urednica Biserka Pejović. Autorska ekipa razlikovala se od epizode do epizode: scenario za „Kako raste grad“ napisao je Milan Milišić, dok je „Crtani film“ nastao po scenariju Momčila Kovačevića, uz Brankovu saradnju. U intervjuu za „Novosti“ iz 2011. i sam Milićević podsetio je da ideja za serijal nije bila njegova i smestio „Kockicu“ u širi rad tadašnjeg obrazovnog programa.
Kako je Branko Kockica deci približavao svet
Teme sačuvanih epizoda daju prilično široku sliku tog programa. Staklo, vazduh, zanimanja, hrana, biljke ili crtani film mogli su da budu polazište za razgovor. U terenskim emisijama objašnjenje je dobijalo i svoju adresu: gradilište na Novom Beogradu, rudnik Resavica, Kalemegdan ili studio animacije.
Kako raste grad: gradilište, odžačar i pranje ulica
U emisiji „Kako raste grad“ iz 1977. učestvuju deca iz vrtića „Bambi“ u novobeogradskom Bloku 45. Sa Brankom upoznaju Beograđanku i gradilište na Novom Beogradu, razgovaraju o tome gde je kraj grada i zašto su za gradnju potrebni plan i dozvola. U istu priču ulaze odžačar i pranje ulica. Tako se slika grada sastavlja od zgrada, ljudi koji ih podižu i poslova koji omogućavaju da svakodnevica funkcioniše. Za današnjeg gledaoca taj opis ima i dokumentarnu vrednost: beleži jedan trenutak razvoja Beograda i način na koji je predstavljen najmlađima.
Resavica: odakle dolazi ugalj
Branko i deca iz vrtića u Despotovcu posetili su 1979. rudnik Resavica. RTS Planeta tu epizodu vodi pod naslovom „Među rudarima“ i opisuje je kao upoznavanje sa vađenjem uglja i radom rudara. Deca su tako upoznavala rudare i videla odakle dolazi ugalj.
Kalemegdan: učenje tokom šetnje
U epizodi posvećenoj Beogradskoj tvrđavi, put vodi od mape Kalemegdana do Rimskog bunara, Sahat-kule, ušća Save u Dunav i drugih prepoznatljivih mesta. Branko i deca obilaze i Zoološki vrt, a prema RTS-ovom opisu šetnju završavaju vožnjom na ringišpilu. U jednom izlasku smenjuju se teme iz istorije, geografije i sveta životinja. Prostor kojim se deca kreću povezuje ih u celinu: ono o čemu se razgovara nalazi se neposredno pred njima.
Crtani film: poseta ljudima koji oživljavaju crteže
Posebno zanimljiva za ljubitelje animacije jeste epizoda „Crtani film“, premijerno prikazana 19. decembra 1979. Branko Kockica i deca iz vrtića „Jelica Milovanović“ najpre gledaju „Ludi brod“, a zatim odlaze u studio njegovog autora Zorana Jovanovića. Arhivski opis beleži praktično objašnjavanje animacije uz pomoć pertle i posetu trik-odeljenju. U emisiji učestvuju i Predrag i Mladen Vranešević, odnosno Laboratorija zvuka.
Gledanje crtaća tako se nastavlja upoznavanjem sa ljudima i postupcima koji stoje iza pokretne slike. Pitanje kako je film napravljen dobija svoje mesto uz priču koju taj film pripoveda. Taj deo televizijskog programa lepo se nadovezuje na naš tekst o istoriji animacije i razvoju crtanog filma.
Pesma i uzvik „tatatatira“
Uz „Kockicu“ se vezuje pesma „U svetu postoji jedno carstvo“. Zanimljivo je da Branko, prema sopstvenom kazivanju, u početku nije bio zadovoljan tim izborom. U razgovoru za „Novosti“ 2011. ispričao je da je tražio novu špicu u kojoj bi se pojavili naziv emisije i „tatatatira“, ali da ona nije potisnula pesmu koja se već vezala za serijal. To je mali detalj iz rada na programu koji pokazuje da ni njegovi najprepoznatljiviji delovi nisu nastali bez različitih ideja i pokušaja.
Za uzvik „tatatatira“ Milićević je u razgovoru za 24sedam 2024. dao sasvim jednostavno objašnjenje: povezivao ga je sa raspoloženjem dok on i deca veselo trčkaraju. Opisivao ga je kao izraz osećanja, približavajući ga smehu. Uzvik je tako pratio zajedničku igru i kretanje. Vremenom je postao jedan od znakova po kojima se emisija prepoznaje, zajedno sa obraćanjem „drugari“.
Ponovo na 23. spratu Beograđanke
Jedna epizoda dobila je nastavak gotovo tri decenije kasnije. Predrag Marković, koji je kao dete iz vrtića „Bambi“ učestvovao u snimanju „Kako raste grad“, javio se redakciji „Trezora“ u oktobru 2004. Želeo je da se stara emisija ponovo prikaže. Dok je redakcija tražila snimak, on je tražio nekadašnje drugare, a trebalo je uskladiti i Brankov raspored.
Ponovni susret snimljen je 23. novembra 2005. na vidikovcu 23. sprata Beograđanke, gde su isti učesnici snimali i 1977. Uz Branka su se pojavili sada odrasli ekonomista Peđa Marković, novinarka Nada Kovačević i reditelj Srđan Slavić. „Raskovnik 100“, posvećen tom susretu, prvi put je prikazan u „Trezoru“ 22. decembra 2005. Želja da se pronađe jedna stara emisija dovela ih je ponovo na isto mesto, posle 28 godina.
Gde danas gledati „Kocku, kocku, kockicu“
Epizode se mogu pronaći na zvaničnoj stranici serijala na RTS Planeti. Dostupnost pojedinih sadržaja može zavisiti od teritorije i prava za prikazivanje, kako je objašnjeno u pravilima pristupa servisu. Pri ponovnom gledanju vredi obratiti pažnju na sam izbor tema: koliko se pitanja može otvoriti oko prozora, jedne gradske ulice ili kratkog crtanog filma. Tu se i danas dobro vidi smisao Brankovih televizijskih istraživanja.
Pogledajte epizodu „Prljave ruke“
Izvor videa: RTS Obrazovno-naučni program — „Kocka, kocka, kockica – Prljave ruke“.
Izvori i arhivska građa
- RTS „Vremeplov“: datum prve emisije i poreklo nadimka
- RTS „Trezor“: istorija školskog programa i predškolska publika
- RTS „Trezor“: epizoda „Staklo“
- RTS „Trezor“: epizoda „Kako raste grad“
- RTS Planeta: „Među rudarima“
- RTS: epizoda „Beogradska tvrđava Kalemegdan“
- RTS „Trezor“: epizoda „Crtani film“
- RTS „Trezor“: ponovni susret učesnika 2005. godine
- Vukica Strugar, „Branko Kockica: Sreća je pronaći sebe“, Novosti, 2011.
- Bojana Bačić, razgovor sa Brankom Milićevićem povodom pola veka emisije, 24sedam, 2024.

