Home » Da li menjanje klasičnih bajki štiti osetljive grupe – ili briše deo tradicije?

Da li menjanje klasičnih bajki štiti osetljive grupe – ili briše deo tradicije?

Dečak i devojčica gledaju bajkovitu šumu na starom CRT televizoru u dnevnoj sobi.

Volite retro priče?

Klikom na zvezdicu dodajte Good Old Cartoons u omiljene na Google-u

Kada nas dodate u omiljene izvore, Google može češće da vam prikazuje naše članke o retro temama koje pretražujete. Tako ćete lakše pratiti nove priče sa Good Old Cartoons sajta.

Otrovna jabuka, ogledalo koje govori i kućica sa sedam malih kreveta. „Snežanu” prepoznajemo po nekoliko detalja, ali to ne znači da svi pamtimo istu priču. Neko je zna iz slikovnice, neko iz Diznijevog crtanog filma, a neko iz skraćenog izdanja u kojem su neprijatni delovi preskočeni. Menjanje klasičnih bajki počelo je mnogo pre današnjih filmskih adaptacija.

Rasprava o tome da li prilagođavanje tih priča štiti osetljive grupe ili briše tradiciju zato zaslužuje više od odgovora „za” ili „protiv”. Najpre treba videti šta je promenjeno: nova filmska adaptacija, nekoliko rečenica u knjizi ili dostupnost verzije koju smo ranije mogli da čitamo i gledamo.

Menjanje klasičnih bajki: primer braće Grim

Mnoge poznate bajke imaju korene u usmenom pripovedanju. Ipak, put od ispričane priče do štampane knjige uključivao je i izbor, uređivanje i preradu. Braća Jakob i Vilhelm Grim nisu nam ostavila jednu zbirku koja je od prvog dana izgledala onako kako je danas poznajemo.

Prvi tom njihovih „Dečjih i domaćih bajki” objavljen je 1812, a drugi 1815. godine. Do 1857. izašlo je sedam izdanja zbirke. Menjali su se jezik, pojedini događaji i izbor priča. Zato čak i kada kažemo „Grimova verzija”, vredi proveriti na koje izdanje mislimo.

„Snežana” to pokazuje vrlo jasno. U izdanju iz 1812. ljubomorna kraljica je njena rođena majka. Od izdanja iz 1819. na početku se navodi da je majka umrla, a da se otac ponovo oženio. Progoniteljka tako postaje maćeha.

Ali to ne znači da je iz priče postepeno nestalo sve surovo. Kazna u kojoj je kraljica primorana da igra u usijanim gvozdenim cipelama do smrti nalazi se i u prvom izdanju i u verziji iz 1857. Jedan deo je promenjen, dok je drugi, veoma grub, ostao. Istorija bajki zato se ne može svesti na jednostavnu putanju od strašnih priča za odrasle do bezazlenih priča za decu.

Patuljci okupljeni oko Snežane koja leži na podu, na ilustraciji Artura Rakama.
Ilustracija za bajku „Snežana”. Autor: Artur Rakam. Izvor: Wikimedia Commons, javno dobro. Cela ilustracija je sačuvana i smanjena, uz dodate bočne margine.

Diznijeva „Snežana” već je bila drugačija priča

Animirani film „Snežana i sedam patuljaka” iz 1937. godine donosi još jednu poznatu promenu: princ budi Snežanu poljupcem.

U Grimovoj verziji iz 1857. nema tog poljupca. Dok sluge nose kovčeg, jedan od njih se spotakne, komad otrovne jabuke ispadne Snežani iz grla i ona oživi. To nije sitna razlika u ukrasima ili kostimima, već drugačije rešen presudan trenutak priče.

Ko je odrastao uz crtani film može upravo poljubac doživljavati kao nešto bez čega „Snežana” nije „Snežana”. Poređenje sa knjigom, međutim, pokazuje da i dobro poznat filmski detalj može biti deo adaptacije. Ono što nam deluje izvorno ponekad je samo verzija koju najbolje poznajemo.

To ne umanjuje vrednost starog crtanog filma. Objašnjava zašto knjigu i film vredi posmatrati zasebno. O tome kako su se menjali načini pripovedanja na ekranu pisali smo i u tekstu o istoriji animacije.

Šta se danas menja: primer „Male sirene”

Konkretan savremeni primer daje igrana „Mala sirena” iz 2023. godine. Pred izlazak filma, kompozitor Alan Menken je u intervjuu za Vanity Fair objasnio izmene delova pesama „Kiss the Girl” i „Poor Unfortunate Souls”.

Prve je povezao sa pitanjem pristanka u sceni poljupca. Druge sa stihovima koji bi devojčicama mogli da sugerišu da treba da ćute, iako ih peva Ursula dok manipuliše Ariel da se odrekne glasa.

Tu postoji razlog za razgovor sa obe strane. Autor može želeti da poruka bude jasnija današnjoj publici. Gledalac može primetiti da reči negativnog lika ne predstavljaju nužno poruku samog filma. Važno je šta se događa u sceni, ko govori i da li priča te reči potvrđuje ili razotkriva kao obmanu.

Menjanje klasičnih bajki vredi procenjivati prema konkretnom stihu, sceni ili postupku lika, umesto svaku izmenu unapred proglašavati napretkom ili uništavanjem klasika.

Nova adaptacija, prepravljena knjiga i povučeno izdanje

U raspravama o tradiciji i inkluziji često se zajedno pominju stvari koje imaju različite posledice za čitaoca i gledaoca:

  • Nova adaptacija. Neko snimi film, predstavu ili napravi slikovnicu prema poznatoj bajci. Bira šta će naglasiti i šta će promeniti. Sama pojava te verzije ne znači da je ranija uklonjena.
  • Izmenjen tekst u novom izdanju. Menjaju se reči ili događaji u knjizi koja nosi ime ranijeg autora. Čitaocu treba jasno reći da li dobija celovit tekst, skraćenu verziju ili preradu.
  • Povlačenje ili uklanjanje stare verzije. Tada govorimo o dostupnosti dela. Potrebno je proveriti šta je uklonjeno, iz čije ponude i zbog čega. To se ne može zaključiti samo iz najave novog filma.

Ova razlika je važna i onome ko podržava nove verzije i onome ko želi da sačuva stare. Možemo biti otvoreni za drugačiju interpretaciju, a istovremeno tražiti da ranija ostane dostupna i da izmene u knjigama budu jasno označene.

Šta ima smisla tražiti od izdanja za decu

Želja da se izbegne ponižavajući prikaz neke grupe ljudi zaslužuje da se sasluša. Ali ni dobra namera ne govori sama po sebi da li je prerada uspela. Ako se promeni osobina lika, važno je da njegovi postupci i dalje imaju smisla. Ako se izbaci scena, treba videti da li bez nje razumemo opasnost ili odluku junaka.

Isto važi za ublažavanje nasilja. Skraćena slikovnica za malo dete i izdanje koje dokumentuje stariji tekst nemaju istu namenu. Problem nastaje kada to nije objašnjeno, pa kupac ne zna šta zapravo dobija. Oznake „prema bajci”, „prilagođeno” i „skraćeno izdanje” tu mnogo znače.

Ni objašnjenje istorijskog konteksta ni izmena sadržaja ne moraju biti odgovor za svaku priliku. Odrasla osoba može odabrati drugo izdanje, preskočiti neki odlomak pri čitanju naglas ili razgovarati o onome što je u priči neobično i neprijatno. Za takav izbor korisnije je poznavati sadržaj nego osloniti se samo na oznaku „klasik”.

Stara i nova verzija mogu da ostanu na istoj polici

Ne mora nam se dopasti svaka nova „Snežana”, kao što ne moramo svako starije izdanje smatrati najboljim. Starost dela nije garancija kvaliteta, a ni savremena poruka nije dovoljna da popravi loše ispričanu priču.

Menjanje klasičnih bajki može da donese nove ideje, a da ranije verzije ostanu dostupne i prerade jasno označene. Tako možemo da uporedimo šta je ko promenio i procenimo rezultat. Čitalac koji želi Grimov tekst treba da ga dobije, a onaj koji bira savremenu preradu treba da zna čiju verziju čita.

Ako te za neku verziju vezuju detinjstvo, glasovi likova ili muzika, razumljivo je da ti promena zasmeta. Slična vezanost postoji i uz uvodne špice crtanih filmova. Ipak, možemo sačuvati ono što volimo i pogledati šta nova verzija nudi, bez obaveze da nam se dopadne.

Šta je tebi najvažnije da nova verzija bajke sačuva: zaplet, karakter likova ili atmosferu priče?

Izvori

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Повратак на врх