Home » Zašto su stari crtani filmovi trajali 7–10 minuta?

Zašto su stari crtani filmovi trajali 7–10 minuta?

Ilustracija bioskopskog projektora i filmske trake uz platno sa natpisom „Zašto su crtani trajali 7–10 minuta?“

Mnogi stari crtani filmovi trajali su 7–10 minuta zato što su nastajali kao kratki bioskopski filmovi, predviđeni za prikazivanje uz glavni naslov. Na trajanje starih crtanih filmova uticali su mesto u programu, uslovi prikazivanja i troškovi animacije. Televizija je kasnije preuzela te filmove, pa su ih nove generacije upoznale kao svakodnevne crtaće na malom ekranu.

Raspon od sedam do deset minuta ipak je približan. Bilo je crtanih od oko šest minuta, kao i znatno dužih ostvarenja. Ovo objašnjenje pre svega se odnosi na klasične američke bioskopske crtaće, među kojima su filmovi sa Duškom Dugouškom i Patkom Dačom. Televizijske serije i dugometražna animacija imale su i drugačije formate.

Bioskopski program i trajanje starih crtanih filmova

Bioskopska predstava mogla je da obuhvati više od glavnog filma. Publika je gledala i filmske novosti, kratke komedije, najave narednih naslova i animirani film. Crtani je imao svoje mesto u tom rasporedu, pred publikom koju su činili i odrasli i deca.

O tome postoji konkretno svedočenje Čaka Džounsa. U razgovoru održanom 1994. godine u njujorškom Muzeju pokretnih slika, Džouns je opisao kako je producent Leon Šlezinger tražio sve kraće filmove radi smanjenja troškova. Prema njegovom sećanju, kada je trajanje stiglo do šest minuta, prikazivači nisu želeli dalje skraćivanje: crtani je trebalo uklopiti u program od približno dva sata, zajedno sa ostalim sadržajem.

To je primer iz rada Warnerove ekipe, a ne jedinstven propis za sve studije. Pokazuje, međutim, da je dužina crtanog bila predmet vrlo praktičnog dogovora između ljudi koji su ga proizvodili i onih koji su ga prikazivali.

Šta je značio film od jedne rolne

U vreme filmskih projektora, trajanje se povezivalo i sa fizičkom dužinom trake. Istorijska standardna rolna filma širine 35 mm primala je do 1.000 stopa trake, odnosno približno 305 metara. Izraz „film od jedne rolne“ govorio je o obimu filma koji se isporučivao bioskopu.

Film nije morao da potroši celu raspoloživu traku. Sama rolna zato ne objašnjava zašto je neki crtani trajao šest, sedam ili devet minuta. Ona je bila deo načina na koji se film merio i distribuirao, dok su konkretno trajanje određivali i zahtevi programa i odluke studija.

Troškovi izrade i trajanje starih crtanih filmova

Produžiti crtani značilo je razraditi dodatne scene, nacrtati i obraditi pokrete, pripremiti potrebne pozadine i uskladiti sliku sa zvukom. Obim posla zavisio je od složenosti scene: miran kadar i jurnjava sa nekoliko likova nisu zahtevali istu količinu rada.

Džouns je u istom razgovoru naveo da su filmovi njegove ekipe imali oko 5.000 crteža. Taj broj opisuje njihovu praksu; ne treba ga pretvarati u formulu za svaki šestominutni crtani. Ipak, daje predstavu o tome koliko se rada nalazilo iza nekoliko minuta projekcije. Kraći film omogućavao je studiju da taj posao drži u manjim granicama.

Ilustracija izrade crtanih filmova: crteži ptice na animatorskom stolu i obojeni lik na providnoj foliji.
Ilustracija ručne izrade animacije: faze pokreta na papiru i obojeni lik na providnoj foliji preko naslikane pozadine.

Za kasniji televizijski kontekst, korake od planiranja kadrova do folija i zvuka objašnjava naš tekst o pravljenju crtanih filmova devedesetih. Tehnika i organizacija menjale su se tokom vremena, ali je trajanje ostajalo važan deo planiranja produkcije.

Jedna situacija mogla je da nosi celu priču

Kratkom filmu odgovarao je sukob koji se brzo razume. Jedan junak nešto želi, drugi mu smeta, a svaki novi pokušaj menja situaciju. Kada publika već poznaje likove, njihove namere mogu da se pokažu kroz nekoliko postupaka, bez dugog predstavljanja.

Takav format ostavljao je prostor i za složenije zamisli. What’s Opera, Doc? iz 1957. godine smešta Duška Dugouška i Elmera u opersku parodiju od približno sedam minuta. Muzika, scenografija i promena raspoloženja daju filmu mnogo više od niza nepovezanih šala. Trajanje starih crtanih filmova samo po sebi ne određuje složenost njihove priče.

Ukupna dužina i tempo pojedine scene takođe su različite stvari. U kratkom crtanom može da postoji duga pauza, pogled ili čekanje na reakciju. O tome detaljnije govori članak da li su stari crtani filmovi imali sporiji ritam.

Televizija je povezivala kratke filmove u duže emisije

Na televiziji je bilo moguće prikazati jedan kratki film ili povezati nekoliko njih u zajedničku emisiju. Tako je bioskopski crtani mogao da dobije novo mesto u programu, uz najavu, voditeljski deo ili posebno napravljene prelaze.

Dobar primer je The Bugs Bunny Show, koji je počeo da se emituje na američkoj mreži ABC 11. oktobra 1960. godine. Warnerovi bioskopski kratki filmovi povezivani su novim uvodima i prelaznim scenama u polučasovnu televizijsku emisiju. Zato treba razlikovati trajanje pojedinačnog crtanog od termina u kome je prikazivan.

U domaćoj televizijskoj istoriji kratki crtani vezuje se i za termin u 19:15 na Televiziji Beograd. Sam RTS je, predstavljajući zamisao kanala RTS Trezor 2016. godine, među prepoznatljivim delovima stare programske šeme naveo crtane filmove u 19:15. To govori o njihovom mestu u televizijskoj svakodnevici, dok poreklo mnogih od tih kratkih filmova vodi dalje, do bioskopa.

Zašto se trajanje starih crtanih filmova razlikovalo?

Već među starim filmovima postoje jasne razlike. Mickey’s Gala Premiere iz 1933. traje nešto više od sedam minuta, prema podacima Muzeja porodice Volt Dizni. Samo četiri godine kasnije premijerno je prikazana Snežana i sedam patuljaka, dugometražni animirani film od 83 minuta. Studiji su mogli da naprave mnogo dužu animaciju kada su za nju postojali odgovarajući plan, sredstva i bioskopska distribucija.

Na trajanje starih crtanih filmova tako su zajedno uticali bioskopski program i mogućnosti studija. Kada sledeći put pogledaš jedan od njih, obrati pažnju na to koliko brzo postaje jasno šta junak pokušava da uradi i kako završni geg zaokružuje taj pokušaj. Tu se najlakše vidi kako je priča prilagođena kratkom formatu.

Izvori i dodatno čitanje

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Повратак на врх