Home » Čudni detalji u starim crtaćima

Čudni detalji u starim crtaćima

Robot sa češljem i uvijačem za kosu, lav dirigent i policajac od krompira koji lupom posmatra šargarepu.

Volite retro priče?

Klikom na zvezdicu dodajte Good Old Cartoons u omiljene na Google-u

Kada nas dodate u omiljene izvore, Google može češće da vam prikazuje naše članke o retro temama koje pretražujete. Tako ćete lakše pratiti nove priče sa Good Old Cartoons sajta.

Čudni detalji u starim crtaćima često imaju sasvim jasno mesto u priči. Bračni par na sajmu budućnosti prepušta se robotima koji ga podmlađuju. Deca koja legnu gladna sanjaju zemlju u kojoj hrana raste svuda oko njih. U kuhinji u kojoj je povrće oživelo, policijsku istragu vode krompiri.

Svih pet filmova u ovom izboru pripada serijalu Color Classics studija braće Flajšer. Nastali su između 1936. i 1939. godine. Vredi ih ponovo pogledati zbog tih neobičnih prizora, ali i zbog sitnica koje se lakše primete kada znamo kako se priča završava.

All’s Fair at the Fair: budućnost u kojoj roboti brinu o svemu

U filmu All’s Fair at the Fair (1938) jedan staromodan bračni par obilazi sajam izuma. Njihova odeća i držanje odudaraju od modernih paviljona i uređaja koje zatiču. Deluju kao posetioci koji su iz svog svakodnevnog života zalutali pravo u sutrašnji svet.

Među najzanimljivijim prizorima su tretmani ulepšavanja koje obavljaju roboti. Posetioci im se prepuste, a iz njihovih ruku izlaze podmlađeni i doterani. Kasnije plešu sa robotima, pa se kući odvoze neobičnim novim automobilom. Mašine mogu da preuzmu i posao i zabavu.

Uređaji ovde uglavnom rade ono što se od njih očekuje. Nema dugog privikavanja ni straha da će nešto poći naopako. Film tako ostavlja vedru sliku budućnosti u kojoj je dovoljno posetiti pravi paviljon da bi se život malo popravio. Toliko toga im se dogodi tokom jedne posete sajmu da se kući vraćaju gotovo kao drugi ljudi.

A Car-Tune Portrait: dirigent koji bi da uozbilji crtać

A Car-Tune Portrait (1937) počinje pre nego što orkestar uopšte zasvira. Vidimo ruku crtača kako oblikuje likove i pozornicu. Film nas prvo pušta da gledamo kako njegov svet nastaje, a tek onda podiže zavesu za koncert.

Lav dirigent želi da publika njegov životinjski orkestar shvati ozbiljno. Uz Listovu Mađarsku rapsodiju br. 2, muzičari pokušavaju da održe dostojanstven nastup, ali red stalno popušta. U jednom trenutku lav primeti uspavanog člana orkestra i probudi ga rikom. Teško je sačuvati svečanost koncerta kada dirigent mora da urla na izvođače.

Sačuvan je i zanimljiv trag iz pripreme filma: u radnom rasporedu scena nosi naslov Animal Orchestra. Dokument iz ličnih materijala animatora Dejva Tendlera objavljen je na sajtu Cartoon Research. U njemu nema uvodne sekvence sa rukom crtača koju vidimo u završenom filmu.

Muzika i ponašanje likova ovde zajedno stvaraju šalu, kao u nekim od primera iz našeg teksta o tome zašto su nam stari crtani filmovi i dalje smešni.

Play Safe: igra sa vozom prelazi u noćnu moru

Dečak u filmu Play Safe (1936) leži preko šina svoje igračke železnice i čita knjigu o vozovima. Pridigne se tek da propusti mali voz. Prava pruga nalazi se blizu kuće, a pas pokušava da ga zadrži na bezbednom. Dečak mu ipak umakne, ostavljajući ga vezanog za drvo.

Pokušaj da se popne na vagon završava se padom i udarcem u glavu. Tada počinje san: dečak upravlja pravom lokomotivom, a vožnja postaje sve opasnija. Dva voza koja jure jedan drugom u susret dobijaju lica i propinju se kao životinje spremne za sukob.

Najneprijatniji trenutak dolazi kada se film vrati iz sna. Dečak i dalje leži na pruzi, a voz mu zaista prilazi. Pas uspeva da se oslobodi i spase ga. Upozorenje je vrlo direktno, jer opasnost traje i kada se san završi. Posle takve scene početna igra sa malim vozom izgleda mnogo manje bezazleno.

Somewhere in Dreamland: važno je i ono što se dogodi posle sna

Brat i sestra u filmu Somewhere in Dreamland (1936) vuku kolica kroz zimske ulice i skupljaju drva. Zastaju pred izlogom sa hranom, ali kod kuće ih čeka oskudna večera. Kada dečak kaže da je još gladan, majka zaplače.

Tek posle tog početka dolazi zemlja snova. Tamo ima sladoleda, kokica, igračaka i nove odeće koja raste na drveću. Deca se raduju stvarima koje su im do malopre nedostajale. Kada znamo kakva im je večera bila, obilje hrane u snu dobija sasvim jasan razlog.

Po buđenju deca zaista nalaze hranu, odeću i igračke koje su im doneli trgovci iz grada. Neko je primetio kako žive i odlučio da im pomogne. San se završio, ali ih za stolom ovog puta čeka dovoljno hrane.

Još jedan detalj krije se u načinu snimanja. U scenama iz zemlje snova korišćene su minijaturne scenografije iza crteža na providnim folijama. Flajšerov Stereo-Optical postupak spajao je nacrtane likove sa stvarnim malim setovima, pa prostor dobija naročitu dubinu. O drugim ranim postupcima pisali smo u pregledu istorije animacije.

The Fresh Vegetable Mystery: policijska istraga u kuhinji

U filmu The Fresh Vegetable Mystery (1939) noć u kuhinji prekida nestanak šargarepa. Pojavljuje se tajanstvena prilika pod plaštom, a policajci od krompira kreću u potragu. Kuhinja postaje mesto otmice, hapšenja i ispitivanja osumnjičenih.

Najneobičniji su upravo načini ispitivanja. Kukuruz pretvaraju u kokice, a pomorandžu cede. Šale koriste ono što se inače radi sa hranom, samo što su ovde namirnice žive i uplašene. Zbog toga scene mogu da deluju prilično surovo, uprkos šarenim likovima.

Ispostavlja se da se ispod plašta krije grupa miševa. Ipak, zanimljivije od samog rešenja misterije može biti ponašanje policije, koja usput privodi i maltretira nedužne. Film daje povrću uloge iz kriminalističke priče, pa obični kuhinjski poslovi, poput ceđenja i zagrevanja, postaju pretnje. Upravo taj spoj poznatih namirnica i grubog ispitivanja čini ga toliko neobičnim.

Izvori i dodatno čitanje

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Повратак на врх