Volite retro priče?
★ Klikom na zvezdicu dodajte Good Old Cartoons u omiljene na Google-uKada nas dodate u omiljene izvore, Google može češće da vam prikazuje naše članke o retro temama koje pretražujete. Tako ćete lakše pratiti nove priče sa Good Old Cartoons sajta.
Meda sa crvenom maramom, zec sa šeširom i teta Lija kojoj je i rep bio deo nastupa. „Laku noć, deco“ imala je družinu koju je bilo lako razlikovati po izgledu, ali i po glasu. Lutke su dobijale ljudske navike i naravi, a kratke priče prostor za razgovor, šalu i pesmu.
Za gledaoce koji su je pratili pred večernji Dnevnik, emisija je imala i posebno mesto u rasporedu. Još nekoliko minuta sa životinjama, pa televizija prelazi na vesti za odrasle. Sam naslov obraćao se najmlađima kao pozdrav za kraj dana.
Ljudi koji su oživeli šumsko društvo
Za poznatu lutkarsku seriju scenario je pisao Vladimir Andrić, režirao ju je Vladimir Aleksić, a lutke oblikovala Gordana Popović-Krno. Nastajala je u okviru programa za decu i mlade Televizije Beograd, uz urednicu Donku Špiček. To su imena koja stoje iza sveta u kojem su životinje mogle da se nadmudruju, razgovaraju i ponašaju pomalo kao ljudi iz našeg komšiluka.
Na fotografiji lutaka lepo se vide različite njuške, velike oči, šeširi, marame i odeća. Svaki lik imao je svoje lice, a glumci i lutkari dodavali su mu glas i pokret. U tome je i posebna draž ovakve televizije: pogled ili pomeranje repa mogu da postanu deo glumačke igre.
Ko je davao glas Liji, Vuku i Medi
Iza šumskih junaka stajala je ozbiljna glumačka ekipa. Jedan glumac često je govorio za više životinja, pa se u istoj družini mogao čuti isti čovek u sasvim različitim ulogama. U festivalskom katalogu posvećenom Vladimiru Andriću navedena je sledeća podela:
| Likovi | Glas |
|---|---|
| Lisica, odnosno teta Lija | Danica Maksimović |
| Vuk | Branimir Brstina |
| Meda | Predrag Laković |
| Zec, gavran i mačak | Vlastimir Đuza Stojiljković |
| Lav | Dragan Laković |
| Miš | Tatjana Lukjanova |
| Magarac i pas | Ljubiša Bačić |
Podela se tokom rada i menjala. Danica Maksimović je u svom sećanju na snimanja navela da je Branimir Brstina posle Dragana Lakovića preuzeo i Lava.
Kad glumica mora da razgovara sama sa sobom
U razgovoru za Telegraf iz 2019. godine, Danica Maksimović opisala je kako je izgledalo kada se u istoj priči sretnu Lija i Žirafa, kojima je ona davala glas. Morala je da vodi čitav dijalog sama sa sobom i brzo prelazi iz jednog načina govora u drugi. Kolege su se sa strane smejale tom glumačkom prebacivanju.
Posebno je pamtila dogovor sa lutkarom Savom oko Lijinog repa. Želela je da se Lija njime razmeće, prebacuje ga oko vrata ili preko ramena. Glas i pokret zajedno su oblikovali njen karakter: pomalo mazna, koketna i lukava. Tako jedan rep postaje deo uloge, a lutka dobija ponašanje po kojem je prepoznajemo.
Pet minuta za jednu priču
U arhivskom istraživanju Ane Milovanović lutkarska serija opisana je kroz prvi ciklus od 60 petominutnih epizoda i drugi, snimljen 1991. godine, od još 182 epizode. Dva ciklusa zajedno obuhvatala su 242 epizode. Kao kompozitor muzike naveden je Aleksandar Korać.
Emisija se vezuje za večernji program pre Dnevnika, ali satnicu treba posmatrati kroz konkretne datume. Stari rasporedi i odnos crtanog filma, lutkarske emisije i vesti detaljnije su obrađeni u tekstu o crtanom filmu u 19:15 na RTB1.
Šumske zavrzlame i trag Dositejevih basni
Uz „Laku noć, deco“ vezuju se i „Šumske zavrzlame“. RTS ih opisuje kao jedan od serijala iz šireg opusa, a u istorijskom pregledu programa navodi da su njihovo književno polazište bile Dositejeve basne. I na njima su radili Vladimir Andrić i Vladimir Aleksić, uz lutke Gordane Popović-Krno.
Ta veza pomaže da se razume izbor životinjskih junaka. Basna ljudske osobine prenosi na životinje, pa se kroz njihove odnose lakše govori o lukavstvu, taštini ili poverenju. Lutkarska igra tome dodaje ono što na papiru samo zamišljamo: glas, pogled, pokret i pauzu pre odgovora.
Ime koje je postojalo i pre poznatih lutaka
„Laku noć, deco“ ima dužu istoriju od ove šumske družine. Ana Milovanović u svom istraživanju beleži emisiju pod tim nazivom već 16. marta 1960. Tada su lutkarski junaci iz kuće lutaka pevali uspavanke, a scenario je pisala Dušica Manojlović.
Fotografija ispod pripada drugom ranijem periodu: prikazuje scenografiju Radoslava Zečevića za emisiju iz 1966–1967. godine. Kreveti, satovi i izvođač u studiju pokazuju kako je tema odlaska na spavanje dobijala svoj televizijski prostor i pre poznatih šumskih priča.

Različiti periodi dečjeg programa ostavili su različite junake. Dok je Branko Kockica sa decom istraživao svet oko sebe, lutkarske priče davale su životinjama priliku da progovore o ljudima.
Kada danas pogledamo stare lutke, lepo je znati i ponešto o ljudima koji su ih oživljavali. Detalj koji je detetu bio samo smešan — jedan rep, glas ili pogled — iza kamere je tražio dogovor, probu i glumačku igru.
Izvori
- RTS, „TV prozor“: autori lutkarske serije i veza „Šumskih zavrzlama“ sa Dositejevim basnama.
- RTS: „Laku noć deco: Šumske zavrzlame“, najava iz 2016. godine.
- Ana K. Milovanović, „Glumački oživljena lutka u programima namenjenim deci Televizije Beograd (1958–1990)“, naročito strane 115 i 122.
- Katalog 27. Međunarodnog festivala pozorišta za decu u Subotici: izložba posvećena Vladimiru Andriću i podela glasova, strane 76–77.
- Danica Maksimović o radu na emisiji, razgovor za Telegraf, 17. januar 2019.

