Home » Kako je izgledao prvi Android telefon: G1 u časopisu Svet kompjutera 2009. godine

Kako je izgledao prvi Android telefon: G1 u časopisu Svet kompjutera 2009. godine

T-Mobile G1 i Google Android na naslovnoj strani časopisa Svet kompjutera 3/2009

Ovaj broj Sveta kompjutera kupio sam 2009. godine, kada su prvi Android telefon G1 i Googleov novi operativni sistem na naslovnoj strani još izgledali kao najava nečega potpuno novog. Časopis sam sačuvao, a kada ga danas ponovo otvorim, pred sobom nemam samo stari test telefona. Imam mali dokument vremena u kojem je Android tek pokušavao da pokaže šta bi jednog dana mogao da postane.

Na naslovnici broja 3/2009 nalazi se veliki natpis „Google Android“, ispod njega G1 sa izvučenom tastaturom i poruka „G1 u našim rukama“. Broj je koštao 149 dinara. Danas, kada je Android deo svakodnevice, skoro je neobično videti trenutak u kojem je ceo operativni sistem mogao da bude predstavljen kao velika novost na naslovnoj strani računarskog časopisa.

Broj Sveta kompjutera koji je najavio novu eru telefona

U tekstu „Developerov san“, objavljenom na stranama 74–75, autor Dejan Stefanović opisao je G1 Developer Phone, posebnu razvojnu verziju prvog komercijalnog telefona sa Androidom. Nije to bio osvrt napisan mnogo godina kasnije, kada već znamo ishod priče, već test uređaja u trenutku kada su i G1 i Android bili gotovo nepoznati našoj publici.

Upravo zbog toga ovaj tekst danas ima posebnu vrednost. Možemo da vidimo šta je tada delovalo napredno, šta je smetalo pri svakodnevnoj upotrebi i koliko je bilo teško proceniti da li će Android postati ozbiljan konkurent ili ostati zanimljiva platforma namenjena prvenstveno programerima.

Ovaj broj je deo moje kolekcije časopisa Svet kompjutera od 2007. do 2019. godine. U toj kolekciji mogu da pratim kako su se tokom godina menjali računari, igre, telefoni i način na koji smo doživljavali novu tehnologiju.

Članak Developerov san o telefonu T-Mobile G1 u časopisu Svet kompjutera iz 2009. godine
Tekst „Developerov san“, autora Dejana Stefanovića, objavljen je na stranama 74–75 časopisa Svet kompjutera 3/2009.

G1 Developer Phone nije bio obična prodajna verzija

Kod ovog telefona lako može da nastane zabuna zbog nekoliko naziva koji se pojavljuju u istoj priči. HTC Dream je naziv modela, T-Mobile G1 ime pod kojim se prodavao kod mobilnog operatora, dok je Android Dev Phone 1 bio otključana razvojna verzija namenjena programerima. U časopisu se koristi naziv G1 Developer Phone.

T-Mobile je, zajedno sa Googleom i drugim partnerima, prvi telefon sa Androidom zvanično predstavio 23. septembra 2008. godine, a G1 je stigao do kupaca narednog meseca. Razvojna verzija pojavila se u decembru iste godine. Za razliku od telefona vezanih za jednog operatora, ona je bila otključana, a programerima je pružala znatno veću slobodu da menjaju softver, testiraju aplikacije i pristupe delovima sistema koji su na običnom uređaju bili zaštićeni.

Autor je opisao i koliko je tada bilo komplikovano doći do takvog telefona. Najpre je trebalo registrovati se kao Android developer i platiti članarinu od 25 dolara. Sam uređaj koštao je 399 dolara, a u primeru navedenom u tekstu carina i transport do Nemačke dodali su još oko 180 dolara. Danas telefon naručimo u nekoliko koraka, ali je početkom Android priče i sama nabavka razvojnog modela bila mala avantura.

G1 Developer Phone sa fizičkom QWERTY tastaturom u časopisu Svet kompjutera
Otključani G1 Developer Phone bio je namenjen programerima koji su pravili i isprobavali prve Android aplikacije.

Kako je prvi Android telefon izgledao 2009. godine

Prvi Android telefon G1 danas izgleda kao uređaj iz potpuno drugog vremena. Imao je ekran osetljiv na dodir dijagonale 3,2 inča i rezoluciju 320 × 480 piksela. Ispod kliznog ekrana nalazila se puna QWERTY tastatura sa 48 tastera, dok je na prednjoj strani bila mala kuglica za navigaciju, uz fizičke tastere za poziv, povratak na početni ekran, meni i vraćanje na prethodnu opciju.

U telefonu se nalazio Qualcommov procesor na 528 MHz, 192 MB RAM-a i 256 MB interne ROM memorije. Uz uređaj je stizala microSD kartica od 1 GB, a podržane su kartice do 8 GB. Tu su bili GPS, digitalni kompas, senzor pokreta, Wi-Fi, Bluetooth 2.0 i kamera od 3,2 megapiksela.

Ove brojke danas deluju skromno, ali je mnogo zanimljivije koliko se razlikovao sam način korišćenja. Telefon je bio težak i robustan, a klizni mehanizam otkrivao je tastaturu koja je zauzimala skoro celu širinu uređaja. Autor nije njegov dizajn svrstao među elegantne proizvode tog vremena, ali je pohvalio funkcionalnost tastature i brzinu kucanja u poređenju sa klasičnim telefonskim tasterima.

Postojao je čak i poseban taster za Google pretragu, kao i zaseban taster za znak @. To je jasno pokazivalo kome je telefon bio namenjen: ljudima koji će pisati poruke, koristiti internet i raditi sa aplikacijama, a ne samo telefonirati.

Android bez virtuelne tastature

Jedan detalj posebno pokazuje koliko je rani Android bio udaljen od sistema koji danas poznajemo: G1 u trenutku ovog testa nije imao virtuelnu tastaturu na ekranu. Kada je trebalo uneti tekst, korisnik je morao da otvori telefon i koristi fizičku QWERTY tastaturu.

Početni ekran se sastojao od tri radne površine između kojih se prelazilo prstom. Na srednjoj se nalazio analogni sat kao vidžet, a pri vrhu statusna linija sa informacijama o signalu, bateriji i obaveštenjima. Povlačenjem statusne linije otvarala se lista primljenih poruka, propuštenih poziva i drugih događaja. Na dnu ekrana nalazila se strelica koja je otvarala spisak instaliranih aplikacija.

Danas sve to zvuči sasvim uobičajeno. Međutim, 2009. godine ideja da se obaveštenja povuku sa vrha ekrana, da se početne strane menjaju prevlačenjem prsta i da se na njih postavljaju vidžeti još nije bila nešto što smo podrazumevali na svakom telefonu.

Google servisi bili su srce prvog Androida

Već tada se jasno videlo na čemu Google želi da izgradi Android. Na telefonu su bili Gmail, YouTube, Calendar, Google Maps i GTalk. Gmail je sinhronizovao poštu sa nalogom, YouTube je imao prikaz prilagođen malom ekranu, a GTalk je nudio dopisivanje slično verziji na računaru.

Ipak, ono što je u razvijenijim mobilnim mrežama izgledalo praktično, u Srbiji 2009. godine moglo je da postane ozbiljan problem. Telefon se oslanjao na stalnu internet vezu, a prenos podataka nije bio ni približno tako dostupan i bezbrižan kao danas. Autor je upozorio da automatska sinhronizacija može neprimetno da troši mobilni internet i napravi trošak.

Google Maps je bio još bolji primer tog raskoraka. Mape za naše krajeve nisu bile dovoljno detaljne, a aplikacija je podatke stalno preuzimala sa interneta. GPS je postojao, ali bez dobre lokalne mape i pristupačne mobilne veze njegova praktična vrednost bila je mnogo manja nego danas.

Android Market je tek počinjao

U vreme kada je G1 stigao na tržište, današnji Google Play zvao se Android Market. Prilikom lansiranja u oktobru 2008. imao je nešto više od 50 aplikacija. Do trenutka kada je tekst objavljen ponuda je već rasla, ali je autor primetio da je među dostupnim programima bilo mnogo malih demonstracija i gedžeta, a malo ozbiljnog softvera.

To je verovatno najveća razlika između Androida iz ovog časopisa i Androida koji poznajemo danas. Savremeni telefon biramo i prema aplikacijama koje svakodnevno koristimo. Kod G1 je tek trebalo poverovati da će programeri doći, napraviti dovoljno kvalitetnog softvera i popuniti praznine u sistemu.

Naslov „Developerov san“ zato nije bio slučajan. Google je nudio razvojni paket, emulator za isprobavanje aplikacija bez telefona, alate za otkrivanje grešaka, podršku za SQLite baze i povezivanje sa razvojnim okruženjem Eclipse. Aplikacije su se pisale u Javi, dokumentacija je bila dostupna, a zajednica je tek počinjala da se okuplja oko nove platforme.

Kamera, baterija i nedovršen softver

Članak nije skrivao slabosti G1 telefona. Kamera od 3,2 megapiksela ocenjena je kao jedna od njegovih najslabijih strana. Nije mogla da snima video, podešavanja su bila vrlo ograničena, a fotografije pri slabijem osvetljenju brzo su gubile kvalitet.

Ni baterija nije ostavila dobar utisak. Kapacitet od 1.150 mAh teško je pratio veliki ekran, stalnu sinhronizaciju, Wi-Fi, GPS i mobilni internet. Uz intenzivno korišćenje mogla je da se isprazni za manje od jednog dana. To zvuči poznato i danas, ali je u vreme klasičnih mobilnih telefona, koji su često radili više dana bez punjača, predstavljalo mnogo veći nedostatak.

Tu su bili i drugi znaci nedovršene prve generacije: nije postojala tastatura na ekranu, izbor ozbiljnih aplikacija bio je mali, kamera je bila skromna, a pojedini Google servisi nisu bili dovoljno prilagođeni našim uslovima. Prvi Android telefon imao je mnogo zanimljivih ideja, ali još nije bio zaokružen proizvod za svakog korisnika.

Završna procena telefona Android G1 u časopisu Svet kompjutera iz 2009. godine
U završnoj proceni autor je prepoznao veliki potencijal Androida, ali i slabosti koje je tek trebalo ispraviti.

Da li je autor 2009. godine pogodio budućnost Androida?

Najzanimljiviji deo teksta nalazi se na samom kraju. Kada je trebalo da jednom rečju opiše G1 zasnovan na Androidu, autor je izabrao reč „potencijal“, ali joj je dodao važnu ogradu: „nedovoljno dobro iskorišćen“.

Takva ocena je iz današnje perspektive bila veoma precizna. Loša kamera, kratko trajanje baterije, nedostatak virtuelne tastature i mali broj ozbiljnih aplikacija sprečavali su da prvi Android telefon deluje kao potpuno sazreo uređaj. Istovremeno, otvorenost sistema, podrška programerima i mogućnost da nove aplikacije postepeno popravljaju njegove slabosti pokazivali su da priča tek počinje.

Autor je pretpostavio da će naredne aplikacije ispraviti mnoge mane i pomoći Android telefonu da postane ozbiljan učesnik na tržištu. Upravo to se i dogodilo. Nisu svi nedostaci nestali preko noći, niti je svaki sledeći Android telefon bio uspešan, ali je platforma vrlo brzo prerasla okvire jednog neobičnog uređaja sa kliznom tastaturom.

Zašto mi je ovaj časopis danas još zanimljiviji

Kada sam ovaj broj kupio 2009. godine, držao sam časopis o tadašnjoj novoj tehnologiji. Danas držim istorijski trag početka jedne velike promene. Na dve stranice ostali su sačuvani ekran od 3,2 inča, kuglica za navigaciju, fizička tastatura, Android Market sa malim izborom programa i pitanje da li će sve to uopšte uspeti.

U tome je posebna vrednost starih tehnoloških časopisa. Na internetu danas lako možemo da pronađemo specifikacije G1 telefona, ali stari broj pokazuje kako je taj uređaj izgledao ljudima u trenutku kada je bio nov. Čuva njihove nedoumice, očekivanja i probleme koje smo kasnije gotovo potpuno zaboravili.

Sličan pogled u prošlost pruža i moja priča o tome koliko je 2007. godine koštao računar koji je mogao da pokrene Crysis. I taj tekst je nastao uz pomoć originalnog broja Sveta kompjutera iz moje kolekcije i pokazuje koliko stari časopisi mogu da otkriju o vremenu u kojem su objavljeni.

Da li se sećate kada ste prvi put čuli za Android? Koji je bio vaš prvi Android telefon i da li je imao fizičku tastaturu?

Izvori

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Повратак на врх