Zašto smo voleli Branka Kockicu
Postojao je čovek koji nije bio superheroj, ali jeste bio naš junak.
Zvao se Branko Milićević, odnosno Branko Kockica.
Generacije dece osećale su toplinu i poverenje čim se pojavi na ekranu.
Tada je televizija imala malo kanala; zato je svaka epizoda bila događaj.
Zatim je sledilo pola sata osmeha, pesme i jednostavnih lekcija o dobroti.
Mali univerzum mašte
Emisija „Kocka, kocka, kockica“ nije bila samo program za decu.
Naprotiv, bila je mali univerzum mašte.
Branko je svet objašnjavao jasno i nežno.
Govorio je o prijateljstvu, iskrenosti i pomoći drugima.
Osim toga, pokazivao je da je i svakodnevica pomalo čarobna.
Deca su gledala širom otvorenih očiju.
Pritom, Branko nije bio samo voditelj.
On je bio učitelj, drug i prijatelj.
Na primer, kamera bi uhvatila osmeh deteta dok kaže:
„Nije važno biti savršen, važno je biti dobar.“
Upravo zato su poruke ostajale dugo u nama.
Zašto je i dalje važan
Danas se sve meri klikovima i brzinom.
Međutim, Kocka, kocka, kockica deluje kao uspavanka mirnijeg doba.
Ipak, baš zbog toga je dragocena.
Podseća nas da su empatija, ljubaznost i osmeh večne vrednosti.
Stoga, kada čujemo refren „svaka kocka znanje skriva“, vraćamo se detinjstvu.
Na kraju, to je bila prva lekcija o ljubavi prema životu i ljudima.
Dakle, Branko Kockica je dokazao da televizija može biti škola, a ne samo zabava.

