Home » Jela koja smo pravili 90-ih: kada se od malo pravilo mnogo

Jela koja smo pravili 90-ih: kada se od malo pravilo mnogo

Jela iz 90-ih u kuhinji detinjstva

Volite retro priče?

Klikom na zvezdicu dodajte Good Old Cartoons u omiljene na Google-u

Kada nas dodate u omiljene izvore, Google može češće da vam prikazuje naše članke o retro temama koje pretražujete. Tako ćete lakše pratiti nove priče sa Good Old Cartoons sajta.

Kada pomislim na jela iz 90-ih, prvo se setim hleba nadrobljenog u mleko, margarina posutog šećerom i špageta sa kečapom. Uz te obroke pamtim i čekanje kraj šporeta, dok se sa televizora čuje crtani.

Na takvom spisku ima mesta i za poparu, prženice, pasulj, krompir-paprikaš i palačinke. Uglavnom su to stariji recepti i jednostavne kombinacije namirnica koje su se prilagođavale onome što je bilo u kući. Devedesete su im dale poseban kontekst, a svaka porodica imala je svoj jelovnik i svoje načine da ručak bude gotov.

Kuhinja tokom devedesetih

O kuhinji tog vremena teško je govoriti bez sankcija, hiperinflacije i problema sa nabavkom hrane. Antropološkinja Ivana Bajić-Hajduković u istraživanju objavljenom 2014. godine, zasnovanom prvenstveno na iskustvima iz Beograda, opisuje domaće pečenje hleba, oslanjanje na rođake sa sela i prilagođavanje recepata dostupnim sastojcima.

Problemi sa snabdevanjem pojavljuju se i u svedočanstvima sa kraja decenije. U NIN-u od 26. avgusta 1999. Biljana Stepanović piše o manjku mesa u državnim prodavnicama, nedovoljnim količinama mleka i šećeru i ulju kojih nema po tada propisanim cenama.

Ipak, jedan obrok ne govori sve o materijalnom stanju porodice. Prženice mogu da budu način da se iskoristi preostali hleb, ali i doručak koji neko jednostavno voli. Za dete koje ih čeka kraj šporeta, ta dva razloga lako ostanu nerazdvojena.

Hleb sa mlekom, popara i prženice

Hleb sa mlekom i šećerom jeste deo mog detinjstva. Hleb se nadrobi u činiju, prelije mlekom i zasladi. Brzo omekša, pa se sve jede kašikom. Nekome je takav obrok poznat iz detinjstva, dok ga u drugoj kući možda uopšte nije bilo.

Popara koristi sličnu osnovu, ali se hleb zagreva sa vodom ili mlekom dok ne omekša. Sir, kajmak ili malo masnoće menjaju ukus i gustinu. Zato pod istim nazivom neko pamti ređu poparu koja se jede kašikom, a neko gust obrok u kome se još prepoznaju komadići hleba.

Prženice su sasvim drugačije: kriške hleba umaču se u umućena jaja, po želji sa mlekom, pa prže. Spolja dobiju koricu, a sredina ostane mekana. Sir i jogurt vode ih na slanu stranu; šećer ili džem na slatku. Isti hleb tako može da završi u tri prilično različita obroka.

Prženice, hleb u mleku, palačinke, sir i tegla čokoladnog krema na kuhinjskom stolu
Ilustrativni prikaz doručka: prženice, hleb u mleku, palačinke, sir i čokoladni krem.

Margarin i šećer na hlebu

Pamtim i tu kratku pripremu užine: parče hleba, margarin, pa šećer preko. Zrnca ostanu na površini i krckaju pod zubima. Nema kuvanja, nema čekanja da se nešto ohladi.

Tegla čokoladnog krema mogla je da posluži i za brz doručak i za filovanje palačinki. Na hlebu je to bio gust namaz koji ostaje na nožu, a u toploj palačinki lakše se razmazivao.

Krompir-paprikaš i pasulj za više obroka

Za krompir-paprikaš dovoljno je nekoliko osnovnih namirnica. Luk, krompir i aleva paprika daju mu miris, boju i gustinu. Kobasica ili komad mesa menjaju ukus, ali postoji i verzija bez njih. Krompir se tokom kuvanja delom raspada i zgušnjava tečnost, pa se dobija ručak koji se jede kašikom, uz hleb.

Pasulj traži više vremena. Kad se već kuva za celu porodicu, veća šerpa može da obezbedi i sutrašnji ručak.

Uz ova jela na spisku su i grašak, boranija, kupus i đuveč. Sastav ručka menjao se sa sezonom, zalihama i onim što se moglo kupiti. Jedna porodica dodavala je meso, druga spremala povrtnu verziju, a ponegde se smenjivalo i jedno i drugo.

Šerpa i tanjir pasulja sa kobasicom, uz prženice, pirinač, sir i hleb na kuhinjskom stolu
Ilustrativni prikaz kuhinjskog stola sa pasuljem i drugim jednostavnim jelima.

Kačamak, makarone i moje špagete sa kečapom

Kačamak od kukuruznog brašna, sa sirom, mlekom ili jogurtom, pripada istoj grupi zasitnih obroka od nekoliko sastojaka. Njegov ukus dosta zavisi od onoga što se doda preko. Razlike u pripremi postoje i među krajevima i među porodicama.

Makarone sa sirom spremaju se brzo: skuva se testenina i umeša sir, uz pavlaku ili jogurt po želji. Sir se zadrži u udubljenjima i između makarona, pa i bez posebnog sosa ima šta da se pokupi viljuškom.

Špagete sa kečapom pamtim iz svog detinjstva. Kada ih pomenem, mislim upravo na tu jednostavnu kombinaciju: skuvana testenina i kečap preko. Nekome je to poznata uspomena, nekome neobičan spoj. U mom sećanju imaju svoje mesto uz hleb sa mlekom i margarin sa šećerom.

Supa iz kesice i svečaniji ručak

Na spisku je i supa iz kesice: brza priprema, poznat miris i rezanci koji omekšaju u šerpi. Takva supa mogla je da bude uvod u ručak ili jednostavan obrok uz hleb, dok se za domaću supu odvajalo više vremena.

Za bogatiji nedeljni ili praznični ručak vezuju se druga jela: piletina sa krompirom iz rerne, musaka, punjene paprike, sarma ili podvarak. Za njih je trebalo više sastojaka, a često i više vremena kraj šporeta. Šta će se spremati zavisilo je od prilike, mogućnosti i porodičnih običaja.

Palačinke, griz, sutlijaš i domaći kolači

Palačinke mogu da se jedu sa džemom, šećerom, orasima ili čokoladnim kremom. Dok se jedna peče, prethodna već može da se namaže i pojede topla.

Griz skuvan u mleku daje ujednačeniju kašu, dok se u sutlijašu prepoznaju zrna pirinča. Preko može da ide kakao, cimet ili šećer, prema ukusu. Tu je i puding iz kesice, sipan u činije ili čaše da se ohladi, sa koricom koja se hvata na površini.

Oblande i keks-torte dodaju još jednu mogućnost — kolač koji se slaže bez pečenja kora. Oblande se premazuju između tankih listova, a neke keks-torte prave se od naizmeničnih redova keksa i fila. Tek kada odstoje i stegnu se, mogu lepo da se seku.

Poseban trag vremena ostao je u nazivima recepata. Bajić-Hajduković u svom radu o kuvanju tokom sankcija, na strani 67, beleži „embargo kolač“, „kolač bez jaja“ i „kolač od ništa“. Opisuje zamene sastojaka prema dostupnosti, kao i ironične nazive kojima su ljudi komentarisali okolnosti u kojima su kuvali.

Palačinke, činija sutlijaša, oblande, keks, džem i šećer na kuhinjskom stolu
Ilustrativni prikaz jednostavnih poslastica: palačinke, sutlijaš, oblande i keks.

Ručak dok se čuje crtani

Uz obroke iz detinjstva pamtim i televizor. Čekanje kraj šporeta i crtani tokom jela pripadaju istim uspomenama kao hleb u mleku. Zbog toga mi je uz priču o hrani bliska i slika dnevne sobe 90-ih, sa televizorom i stvarima koje su ga okruživale.

Dečak za kuhinjskim stolom, sa hlebom u mleku ispred sebe i crtaćem na CRT televizoru
Ilustrativni prikaz obroka uz crtani na starom televizoru.

Danas se uz te uspomene lakše vidi koliko su nabavka i priprema hrane mogle da budu zahtevne. To ne briše ukus obroka koji pamtim. Hleb, mleko i malo šećera ostaju vrlo konkretna slika mog detinjstva, uz sve ono što je odraslima tada stajalo iza tog obroka.

Koje jelo ti prvo padne na pamet kada se setiš devedesetih? Napiši i kako se spremalo kod vas i iz kog si kraja — upravo u tim razlikama ima najviše zanimljivih detalja.

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Повратак на врх