Volite retro priče?
★ Klikom na zvezdicu dodajte Good Old Cartoons u omiljene na Google-uKada nas dodate u omiljene izvore, Google može češće da vam prikazuje naše članke o retro temama koje pretražujete. Tako ćete lakše pratiti nove priče sa Good Old Cartoons sajta.
Beograd, Sarajevo, Ljubljana, Titograd. Na skali ovog radija imena gradova stoje iznad brojeva, a veliko dugme desno služi da se između njih traži stanica. Iznad svega je drveni poklopac. Kada se podigne, otkrivaju se tanjir i ručica gramofona.
Iskra Savica GR, sa tipskom oznakom SSG 1320, bila je kućni radio-gramofon: jedan aparat za slušanje programa iz etra i ploča koje je slušalac sam birao. Njena namena vidi se već iz rasporeda delova — zvučnik levo, radio-skala i komande desno, gramofon na spratu iznad njih.
Koja je ovo Savica i gde je napravljena
Na prednjoj ploči piše samo savica. Potpuniji odgovor nalazi se na poleđini, gde su zajedno odštampani naziv savica gr i oznaka SSG 1320. To je korisno znati pri prepoznavanju uređaja, jer ime Savica obuhvata više Iskrinih radio-aparata i njihovih izvedbi.
Savica GR pripada Iskrinom programu iz sedamdesetih godina; u taj period je svrstava i Muzej Žeravica. Tačna godina proizvodnje primerka sa naših fotografija nije potvrđena.
Na njegovoj zadnjoj strani stoji natpis Iskra — Široka potrošnja — Sprejemniki Sežana, dok gramofonski mehanizam nosi oznaku Iskra Kranj. Tako se na istom aparatu vide dva mesta iz Iskrine proizvodne mreže.
Veza Savice sa Sežanom počela je znatno ranije. U Iskrinom fabričkom glasilu od 16. januara 1971. zabeleženo je da je montaža prijemnika Savica preseljena u Sežanu 1956. godine. Tamošnja proizvodnja radio-prijemnika postala je 1964. samostalna fabrika u okviru Iskre. Ime Savica je, dakle, već imalo svoju istoriju kada se pojavilo na ovom radio-gramofonu.

Kako se Savica nudila kupcima
Iskra je svoju porodicu Savica predstavljala kroz ono što je kupac mogao odmah da razume: prijem stanica, izgled kućišta i mogućnost slušanja sopstvene muzike. U oglasu u časopisu Rodna gruda iz novembra 1972. ističu se prijem na UKV, KV i SV području i moderan oblik. Reklama obuhvata različite tadašnje Savice — radio, radio-gramofon i uređaj sa kasetofonom.
Za konkretan tip SSG 1320 postoji i jasan trag iz 1977. godine. U Glasu od 7. oktobra, na petoj strani, opisana je Iskrina ponuda na izložbi „Sodobna elektronika“ u Ljubljani. Savica SSN 1310 predstavljena je kao radio-prijemnik, a SSG 1320 kao njegova dopuna sa ugrađenim električnim gramofonom. U istoj ponudi pominju se i Planica sa kasetofonom i novi stereofonski prijemnik.
Kupac je tako birao i način slušanja. Nekome je bio dovoljan radio, neko je želeo kasete, a uz Savicu GR dobijao se radio i gramofon u jednom kućištu. Za osnovno slušanje nije trebalo zasebno sastavljati gramofon, pojačalo i zvučnike: aparat je već imao ugrađen zvučnik i zajedničke komande za zvuk.
Radio-skala na kojoj su gradovi bili putokaz
Na prednjoj ploči ima dosta sitnih oznaka, ali se njihov raspored može pratiti. Imena stanica i gradova stoje uz srednjetalasnu skalu. Ispod su frekvencije i oznake drugih talasnih područja. Za izbor služe tasteri SV, KV i UKV.
| Oznaka | Šta znači |
|---|---|
| SV | Srednji talasi |
| KV | Kratki talasi |
| UKV | Ultrakratki talasi, odnosno područje za FM radio |
Stanica se tražila okretanjem velikog dugmeta sa natpisom Postaje. Odštampano ime pomagalo je da se pronađe približan položaj na skali, a zatim se pažljivim pomeranjem tražio što čistiji prijem. Položaj kazaljke bio je orijentir; konačnu potvrdu davali su govor ili muzika iz zvučnika.
Jedan zanimljiv detalj su dve vrste brojeva uz oznaku SV. Gore su metri, a ispod kiloherci: dva načina da se opiše isti radio-signal, preko talasne dužine i frekvencije. Oko 300 metara odgovara frekvenciji od približno 1.000 kHz. Na kratkotalasnoj skali posebno su obeležena područja 49 i 41 metar.

Među poznatim imenima na ovoj Savici nalazi se i Beromünster. Iza tog natpisa stoji čuveni švajcarski srednjetalasni predajnik, preko kojeg se prenosio program švajcarskog radija. Švajcarski javni servis SRF podseća koliko je ime tog malog mesta bilo prepoznatljivo sa skala evropskih radio-aparata. Na Savici se našlo u istom redu sa Sarajevom i Atinom.
Takva skala čuva i tragove nekadašnjeg radijskog prostora. Tu su Titograd, nazivi predajnika, gradovi ispisani na različitim jezicima i stanice čiji se program ili način emitovanja kasnije promenio. Za prijem je, pored položaja dugmeta, bila važna i antena, mesto na kojem aparat stoji i uslovi prostiranja radio-talasa.
Gramofon ispod drvenog poklopca
Kada je zatvorena, Savica GR izgleda kao širok, nizak radio. Otvaranjem poklopca otkriva se gramofonski mehanizam: tanjir, ručica sa zvučnicom i birač brzine. Na fotografijama je sačuvana i mala oznaka Iskra Kranj, pri prednjoj ivici.
Za prelazak na gramofonski izvor služio je taster GR-MG. Na poleđini postoji i oznaka priključka za gramofon odnosno magnetofon. Radio i reprodukcija ploča koristili su isti zvučnik, pa su komande za glasnost i boju tona ostajale na poznatom mestu.

Ovakav uređaj imao je smisla u vreme kada su se ploče kupovale i slušale kao svakodnevni muzički format. U istorijatu PGP-a opisani su standardi domaće proizvodnje: singlice sa dve numere, EP izdanja sa četiri i velike LP ploče. Tadašnji naziv kuće bio je PGP RTB, kakav se i nalazi na pločama iz tog perioda.
Radio je donosio program koji je neko drugi uređivao. Ploča je omogućavala da se izabere određeni izvođač ili album i ponovo čuje ista pesma. Vadila se iz omota, stavljala na tanjir i okretala kada bi se završila jedna strana. Za drugi album trebalo je uzeti drugu ploču; omoti i redosled pesama bili su deo tog izbora.
Zašto je bila praktična za kućno slušanje
Na njoj su odvojeni regulatori Visoki, Nizki i Glasnost. Mogli su da se podešavaju visoki i niski tonovi, a zasebno jačina zvuka. Veliko dugme za traženje stanica i tasteri za izbor izvora jasno su razdvojeni od tih regulatora. To je pregledan raspored za aparat namenjen svakodnevnoj upotrebi.

Na fotografisanom primerku vide se tragovi upotrebe, a tasteru Izklop, za isključivanje, nedostaje kapica. Ostali natpisi su sačuvani, kao i svetla maska zvučnika sa horizontalnim prorezima. Široko kućište objedinjavalo je sve delove, a zatvoren poklopac štitio je gramofonski prostor od prašine.
I kod starog telefona FeTAp 791 sa brojčanikom svakodnevna radnja vezana je za određeni pokret ruke. Na Savici su to okretanje dugmeta, pritisak tastera i podizanje poklopca. Zato je pri postavljanju trebalo ostaviti dovoljno prostora i iznad aparata: gramofonu se pristupalo odozgo, svaki put kada se menja ploča.
Fotografije ustupljene sajtu Good Old Cartoons uz dozvolu autora.

